Svi su na svoje blogove stavili postove o našem slavnom zimovanju, pa sam se osjetila... Pa recimo "prozvanom" da i ja u ime svih stavim nešto na tu temu na zajednički blog. Uzmite molim vas u obzir da je to bilo oko 9 dana, da nas je bilo sedmero i da smo bili... Kako da kažem? "Nadahnuti za bljezgarenje" je možda preblaga konstatacija, ali nijedan mi drugi izraz trenutno ne pada na pamet pa ćete se s ovim morati zadovoljiti....
Uglavnom, svi smo i isprovaljivali i napravili dovoljno gluposti za nekoliko knjiga, a ne jedan post... Ali pokušat ću to sve sažeti koliko je god moguće, da baš ne ugnjavim previše ljude koji ovamo dolaze samo da bi saznali što ima novoga kod nas i ne zanimaju ih čitave sage o našim glupostima. Ali da će ovo biti poduži post, bit će, pa se pripremite psihički na ono što vas čeka. Malo se protegnite, donesite nešto za jesti i piti, udobno se namjestite...
Jeste?
Spremni?
Sigurno?
Pazite, ovo nije za ljude osjetljivih živaca... Ljude koji su previše strašljivi... Nije uopće za one ispod 18 godina, pa se savjetuju roditelji da takvu djecu što prije uklone što je moguće dalje od ovog posta.
E da, i svaka sličnost sa stvarnim osobama je posve slučajna :-)
A sad idemo za ozbač :-) Pa krenimo od prvog dana....
03.-04.01.2008.
Na put smo krenuli u 21 sat. Kao da putujemo po noći, da ljudi mogu spavati... Yeah right... U biti dobra ideja, osim ako u busu nemaš nekog poput Krpana i Fićoja. Ali o tom malo kasnije... Kako smo nadobudni Krpan i ja prvi stigli imali smo priliku zgrabiti najbolja sjedala u busu; ona četiri sa stolom. Da možemo kartati, jer treba izdržati 14 sati u autobusu. Pa čak ako se i vozimo po noći.
Nismo ni znali da će taj potez biti uzrok mnogih besanih noći poletaraca. Njima su ta mjesta zapela za oko i do zadnjeg nas dana nisu prestali gnjaviti time da bi oni tamo sjedili i kartali. Moš' mislit', a krajnji domet im je "Crni Petar". K'o da im za to treba stol. Krenuli mi kartati, a ono samo nas troje zna Belu. Bummer. Ništa od toga i naših spektakularnih planova.
Brzo nas je obuzela dosada, pa smo se namjestili koliko god smo udobno mogli na onim freakin' sjedalima i pokušavali zaspati. Sve je i ostalo samo na pokušajima. Naime, Krešo i Fićo su pjevali gotovo cijelim putem. Ako se to uopće može nazvati pjevanjem i ako se neke od pjesama koje su im bile na repertoaru uopće mogu nazvati pjesmama. A repertoar im je bio strašan i to doslovno. U stilu "Exorcista". Mislim da bi isprepadali i demona koji je opsjedao tu klinku u filmu, da ih je čuo kako tule. A da su samo tulili. Ne, to im nije bilo dovoljno. Još su i jadnim ljudima blicali u face svakih pet minuta. Moram konstatirati da je sreća njihova što smo tako brzo stigli u Zakopane jer su ih neki u busu htjeli linčovati i ovo opet mislim posve doslovno.
No prije nego što pređem na naš dolazak u slavnu "Mariu 1" moram spomenuti i prvi izljev sezone. Naime Tamara je sva ponosna izjavila da je "njena mama bila trudna prije nego ju je rodila" . No shit. A mi mislili da je Tammy nenajavljeno izletila iz mame :-) Mislim da je ovo izjava zbog koje ćemo je maltretirati do kraja života.
A naša se Dora u jednom trenutku probudila i ugledala Dunav i neku luku na njemu, pa je sva uzbuđena povikala "Vidi more!!!" U Mađarskoj. O da!!! Vidim da zemljopis nije samo meni jača strana.
Ne smijem zaboraviti ni našu dobročiniteljicu Teu koja nam je ispekla tonu čupavaca da imamo što grickati putem. Bili su predobri. Iako mislim da su oni u donjem redu imali još nekih dodatnih sastojaka jer su svi koji su jeli donji red počeli mljeti neopisive gluposti (poput gorespomenute Tamarine izjave).
I tako smo mi stigli u Mariu i dočekalo nas veliko razočaranje. Naime, nisu nas smjestili zajedno kako smo se nadali već su dečki bili s nekim likom Draganom (40 i nešt godina), a mi cure s dvije penzićke (jedna iz Šibenika, jedna iz Kranja). Predivno. Našem oduševljenju nije bilo kraja. Odmah smo odlučili da će muška soba biti sjedište svih gluposti jer nam se činilo da ćemo s Draganom lakše nego s našim cimericama (i bili smo u potpunosti u pravu). Njih smo dvije nazvali Kotke (mačke na poljskom) tako da možemo pričati o njima, a da baš ne bude očito da o njima pričamo. Zločesto, ali što ćemo :-)
Ručak kojem smo se toliko veselili bio je katastrofa. Ni večera nije bila ništa bolja, pa smo utočište potražili u McDurli. A posluga tamo, Bože me sačuvaj. Treba im pola sata i više da posluže troje ljudi. Kod nas to obave za 10 minuta, maksimalno. Da su u Hrvatskoj tako "brzi" dobili bi svi već odavno nogom u dupe i završili na burzi. A ovi... Laganini, nigdje im se ne žuri, polako, još polakše... A ljudi divljaju... Mislim ono, gladni su. Zato su i došli ovdje. Nisu sigurno radi prekrasne arhitekture zgrade u kojoj se MC nalazi. Ja sam 40 minuta čekala jedan fucking sladoled. Koma!!!!
I da skratim, moram spomenuti samo još jedan gaf dana. Naime, Naša je Dora ostala zarobljena u wc-u u pizzeriji u koju smo popodne sjeli na kavu. Vidimo mi nema nje jako dugo. Pitamo se već što li kvragu radi u wc-u. Ode Tammy pogledati što se događa. Kad ono netko cuka vrata i potiho zapomaže (da se baš ne izblamira pred cijelim bircom). Umrli smo od smijeha...
05.01.2008.
Uglavnom, svi smo i isprovaljivali i napravili dovoljno gluposti za nekoliko knjiga, a ne jedan post... Ali pokušat ću to sve sažeti koliko je god moguće, da baš ne ugnjavim previše ljude koji ovamo dolaze samo da bi saznali što ima novoga kod nas i ne zanimaju ih čitave sage o našim glupostima. Ali da će ovo biti poduži post, bit će, pa se pripremite psihički na ono što vas čeka. Malo se protegnite, donesite nešto za jesti i piti, udobno se namjestite...
Jeste?
Spremni?
Sigurno?
Pazite, ovo nije za ljude osjetljivih živaca... Ljude koji su previše strašljivi... Nije uopće za one ispod 18 godina, pa se savjetuju roditelji da takvu djecu što prije uklone što je moguće dalje od ovog posta.
E da, i svaka sličnost sa stvarnim osobama je posve slučajna :-)
A sad idemo za ozbač :-) Pa krenimo od prvog dana....
03.-04.01.2008.
Na put smo krenuli u 21 sat. Kao da putujemo po noći, da ljudi mogu spavati... Yeah right... U biti dobra ideja, osim ako u busu nemaš nekog poput Krpana i Fićoja. Ali o tom malo kasnije... Kako smo nadobudni Krpan i ja prvi stigli imali smo priliku zgrabiti najbolja sjedala u busu; ona četiri sa stolom. Da možemo kartati, jer treba izdržati 14 sati u autobusu. Pa čak ako se i vozimo po noći.
Nismo ni znali da će taj potez biti uzrok mnogih besanih noći poletaraca. Njima su ta mjesta zapela za oko i do zadnjeg nas dana nisu prestali gnjaviti time da bi oni tamo sjedili i kartali. Moš' mislit', a krajnji domet im je "Crni Petar". K'o da im za to treba stol. Krenuli mi kartati, a ono samo nas troje zna Belu. Bummer. Ništa od toga i naših spektakularnih planova.
Brzo nas je obuzela dosada, pa smo se namjestili koliko god smo udobno mogli na onim freakin' sjedalima i pokušavali zaspati. Sve je i ostalo samo na pokušajima. Naime, Krešo i Fićo su pjevali gotovo cijelim putem. Ako se to uopće može nazvati pjevanjem i ako se neke od pjesama koje su im bile na repertoaru uopće mogu nazvati pjesmama. A repertoar im je bio strašan i to doslovno. U stilu "Exorcista". Mislim da bi isprepadali i demona koji je opsjedao tu klinku u filmu, da ih je čuo kako tule. A da su samo tulili. Ne, to im nije bilo dovoljno. Još su i jadnim ljudima blicali u face svakih pet minuta. Moram konstatirati da je sreća njihova što smo tako brzo stigli u Zakopane jer su ih neki u busu htjeli linčovati i ovo opet mislim posve doslovno.
No prije nego što pređem na naš dolazak u slavnu "Mariu 1" moram spomenuti i prvi izljev sezone. Naime Tamara je sva ponosna izjavila da je "njena mama bila trudna prije nego ju je rodila" . No shit. A mi mislili da je Tammy nenajavljeno izletila iz mame :-) Mislim da je ovo izjava zbog koje ćemo je maltretirati do kraja života.
A naša se Dora u jednom trenutku probudila i ugledala Dunav i neku luku na njemu, pa je sva uzbuđena povikala "Vidi more!!!" U Mađarskoj. O da!!! Vidim da zemljopis nije samo meni jača strana.
Ne smijem zaboraviti ni našu dobročiniteljicu Teu koja nam je ispekla tonu čupavaca da imamo što grickati putem. Bili su predobri. Iako mislim da su oni u donjem redu imali još nekih dodatnih sastojaka jer su svi koji su jeli donji red počeli mljeti neopisive gluposti (poput gorespomenute Tamarine izjave).
I tako smo mi stigli u Mariu i dočekalo nas veliko razočaranje. Naime, nisu nas smjestili zajedno kako smo se nadali već su dečki bili s nekim likom Draganom (40 i nešt godina), a mi cure s dvije penzićke (jedna iz Šibenika, jedna iz Kranja). Predivno. Našem oduševljenju nije bilo kraja. Odmah smo odlučili da će muška soba biti sjedište svih gluposti jer nam se činilo da ćemo s Draganom lakše nego s našim cimericama (i bili smo u potpunosti u pravu). Njih smo dvije nazvali Kotke (mačke na poljskom) tako da možemo pričati o njima, a da baš ne bude očito da o njima pričamo. Zločesto, ali što ćemo :-)
Ručak kojem smo se toliko veselili bio je katastrofa. Ni večera nije bila ništa bolja, pa smo utočište potražili u McDurli. A posluga tamo, Bože me sačuvaj. Treba im pola sata i više da posluže troje ljudi. Kod nas to obave za 10 minuta, maksimalno. Da su u Hrvatskoj tako "brzi" dobili bi svi već odavno nogom u dupe i završili na burzi. A ovi... Laganini, nigdje im se ne žuri, polako, još polakše... A ljudi divljaju... Mislim ono, gladni su. Zato su i došli ovdje. Nisu sigurno radi prekrasne arhitekture zgrade u kojoj se MC nalazi. Ja sam 40 minuta čekala jedan fucking sladoled. Koma!!!!
I da skratim, moram spomenuti samo još jedan gaf dana. Naime, Naša je Dora ostala zarobljena u wc-u u pizzeriji u koju smo popodne sjeli na kavu. Vidimo mi nema nje jako dugo. Pitamo se već što li kvragu radi u wc-u. Ode Tammy pogledati što se događa. Kad ono netko cuka vrata i potiho zapomaže (da se baš ne izblamira pred cijelim bircom). Umrli smo od smijeha...
05.01.2008.
nastavak slijedi...
6 comments:
da pa mora se vidjet doraaa
i još moja slika....
pa daj ajde....
helen imaš sad i drugih mojih slika...
stavi novu...
ova je prastara
imam ih ja...
see ya na sastanku...
=) bye
widm ja najs je wama bilo...hehe..lijepo lijepo...i taak...pusek swiiima
e helen jedna obavjest.
mene u petak nema na sastanku, sam tak da znaš. vidimo se sljedeći tjedan.
milka
Post a Comment