Povijest komuniciranja

DIMNI SIGNALI

Osim Indijanaca koristili su ih i Kinezi kako bi slali poruke duž velikog Kineskog zida, kao i američki izviđači u svojim počecima. Koristi se na način da se uz pomoć vatre i deke stvaraju oblačići dima. Moraju se koristiti tamo gdje će biti vidljivi onome kome su namijenjeni, dakle obično na vrhu brda.

Značenje dimnih signala nije tako jasno kao drugi oblici komunikacije. Nema nekog koda ili standardnog značenja različitih oblika, brojeva i tipova dimnih oblačića. Razlog tome je što su dimne signale mogli vidjeti i neprijatelji, pa je obično svako pleme izmišljalo vlastite signale.

Usprkos tome postoje neke univerzalne poruke koje se šalju dimnim signalima. Samo jedan oblačić dima obično služi za privlačenje pažnje. Dva oblačića dima obično su znak da je sve u redu. Nasuprot tome, tri oblačića dima mogu biti znak da nešto nije u redu.

Kod američkih izviđača tri oblačića dima znače veliku opasnost. Oni to vrlo ozbiljno shvaćaju. Kod njih i tri pucnja iz nekog oružja kao i tri znaka zviždaljkom također znače da je nešto pošlo krivo. U Americi je najbolje ne koristiti taj signal osim ako niste u ozbiljnoj opasnosti.

Iako je danas komunikacija nadomjestila potrebu za dimnim signalima danas im se još uvijek može naći namjena u određenim situacijama.

KOMUNIKACIJA BUBNJEVIMA

Razvijena u upotrebljavana od kultura koje su živjele u šumama i džunglama, komunikacija bubnjevima služila je kao rani oblik komunikacije na daljinu, a koristila se i tijekom nekih ceremonija...

U Africi, Novoj Gvineji i tropskim šumama Amerike plemena su stoljećima koristila komunikaciju bubnjevima na velike udaljenosti. Najpoznatiji su bubnjevi ''koji pričaju'' zapadne Afrike. S područja današnje Gane i Nigerije proširili su se cijelom zapadnom Afrikom kao i Amerikom i Karibima tijekom trgovine robljem. U novom je svijetu takva komunikacija bila zabranjena jer robovlasnici nisu razumjeli tajne kodove, a na taj su način robovi velikom brzinom mogli slati razne poruke na daljinu.

Komuniciranje bubnjevima temelji se na pravim jezicima. Zvukovi koji se njima proizvode su konvencionalni ili idiomatski signali koji se temelje na govornim šablonama. Poruke su obično bile vrlo stereotipne i zavisne o kontekstu. Rijetko su kad stvarali nove kombinacije i izraze.

HELIOGRAF

Smatra se da je rimski car Tiberije bio prvi u povijesti koji je koristio komuniciranje pomoću zrcala. Neki su narodi slali signale reflektirajući svojim štitovima sunčevu svjetlost. Heliograf je konstruirao sir Henry Mance u Bombayu 1869. godine.

Heliograf je jednostavan, ali vrlo efektan instrument za optičku komunikaciju. Pomoću njega su se signali i poruke mogli slati i naudaljenosti veće od 50 kilometara. Signali se šalju tako da se pomoću zrcala reflektira sunčeva svjetlost. Zrcalo se može pokriti poklopcem tako da se može slati Morzeova abeceda...

Koristile su ga brojne vojske tijekom 19. stoljeća, a najviše Britanska vojska smještena u Indiji.

SIGNALNE ZASTAVE

Izum teleskopa u 17. stoljeću omogućio je širok raspon optičke komunikacije. Najranije se razvila uporaba signalnih zastava na moru.

Prvi puta signalne su se zastave počele koristiti u Engleskoj 1653. godine. Složenost poruka koje su se zastavama mogle poslati tijekom godina je postajala sve veća i veća.

1782. Admiral Lord Howe u svojoj je floti koristio 28 različitih zastava koje su u raznim kombinacijama, upotrebljavane ili kao pojedinačna slova ili pak cijele riječi, mogle formirati razne rečenice.

Taj je sistem finaliziran tijekom Napoleonskih ratova kada je izdana Signalna knjiga ratnog brodovlja, 1799. godine. Pomoću tog je koda Admiral Nelson prije Trafalgarske bitke poslao poznatu poruku ''Engleska očekuje da svaki čovjek obavi svoju dužnost''.

BY: Helen