Što trebamo raditi ako se izgubimo negdje u prirodi?Ako smo iz bilo kojih razloga prisiljeni biti na jednom mjestu treba zvati u pomoć. Ukoliko je moguće, treba se služiti općevažećim signalima. Tada je vjerojatnost da nam netko pomogne veća.
Svjetlosne i zvučne signale treba slati 6 puta u minuti u jednakim razmacima. Na moru (a prihvaćeno je i na kopnu) se služimo Morseovim znakovima SOS (engl. Save Our Souls – spasite naše duše). SOS (... --- ...) su 3 kratka, 3 duga i opet 3 kratka znaka. Signale šaljemo i svjetlosnim i zvučnim signalima te signalnim zastavicama.
U magli se svjetlosnim signalima ne možemo služiti stoga je dobro sa sobom nositi zviždaljku. Ako nemamo ništa slično ostaje nam da vičemo i mašemo rukama. Kod vikanja treba biti oprezan kako ne bismo brzo izgubili snagu.
Dobro je upaliti vatru, tako će nas brže primjetiti, ali treba paziti da se ne izazove požar. Treba voditi računa da vatra po danu daje što više dima (koristimo vlažne grančice, lišće, suhu travu), a po noći svjetlosti (suhe grančice). Znak za pomoć su 3 vatre zapaljene u liniji na jednakoj udaljenosti.
Osim toga važno je i osluškivati odgovore. Znakove šaljemo jednu minutu, a zatim pravimo stanku i osluškujemo odgovor. Nužno je biti uporan. Signale šaljemo i kada su nas opazili. Prvo treba spasitelje uvjeriti da zaista tražimo pomoć, a zatim im pomoći da nas po signalima nađu. Ako nas traži helikopter upotrebljavamo međunarodne signale.
U novije vrijeme dogodit će se da nekoliko osoba ima mobitele sa kojih je lakše dozvati pomoć. Međutim, moramo imati u vidu da ćemo se kretati nenaseljenim dijelovima gdje nećemo imati signala. Rješenje toga je da se uspnemo na neku uzvisinu i probamo pronaći signal mobitela. Pozivi za pomoć s mobitela su besplatni i imaju prioritet, tako da bi nam to mogao biti spas iz te situacije.
Drugi problem sa mobitelima bi nam mogao biti istrošenost baterije. U tom slučaju ćemo nastojati štedjeti bateriju, odnosno uključivati mobitel samo onda kada mislimo da bi mogli imati signala.
U Hrvatskoj se uvodi novi jedinstveni broj telefona za pomoć (112), a do tada važ
e brojevi policije (92) i za nesreće hitne službe (94). Prilikom dojave mobitelom moramo otprilike dojaviti područje u kojem smo se izgubili.
Hrvatskoj postoji gorska služba spašavanja koja je vrlo brza i učinkovita tako da ako uspijemo dojaviti o gubljenju možemo biti sigurni da će nas pronaći vrlo brzo. Pomoć moramo čekati na nekoj čistini tako da budemo uočljivi iz zraka te da se može po potrebi spustiti helikopter.
No comments:
Post a Comment