Betlehemsko svjetlo

Osvanulo je iznimno hladno jutro... Nesmiljena oluja šibala je ulicama našega Zagreba... Mećava kakva nije viđena desetljećima... Stanovnici glavnoga grada našli su se zatrpani u svojim kućama i da su i htjeli nisu mogli izaći na ulice...

Sad se sigurno pitate čemu takvo pretjerivanje. E pa jedino bi ovakvo vrijeme objasnilo zašto se gotovo nitko nije pojavio danas na Zrinjevcu. Pošto vani nije bilo nikakve žestoke oluje ni ničeg sličnog, nije mi baš jasno zašto ostali nisu došli. Ovo je jedna od najvažnijih državnih izviđačkih akcija, a pojavilo vas se svega četvero. Tako da sam malo ljuta na vas.

No kako bilo da bilo, nas pet hrabrih boraca pojavilo se jutros i pridružilo kolegama iz cijele Hrvatske kako bi odnijeli svjetlo mira u Zagrebačku katedralu. Prvo smo pokazali ostalima kako se pjeva i izveli jednom našu novu himnu "Za izviđače treba imat' dušu". Nakon toga su Živac, Lil Angel i Popečka klisnuli jer im se žurilo negdje... Nisam zapamtila gdje, ali nadam se da je bilo nešto važno u pitanju jer su Vukoju i mene ostavili same samcate... Buhuuuu...

A da će opet poluditi na nas iz "Save"i reći da se svugdje guramo, bilo nam je jasno čim su nam Alex i Saša rekli da su Martinu u Beču prozvali k'o predstavnicu Hrvatske umjesto SIH-ovog predstavnika... Zamislite scenu. A Martina i ja smo trebale ići k'o predstavnice Izviđačke škole, ali nismo mogle zbog posla. Mislim, oni iz Beča su nas zvali, otkud smo mi znali da su oni pomiješali SIH i nas i mislili da smo mi SIH-ovke... Ovi su sigurno pozelenili od ljutnje. A što ću im ja.

Onda su još Vukoju nekoliko puta slikali s našim fenjerom jer na njemu piše Betlehemsko svjetlo, pa su valjda mislili da je to fenjer koji je došao iz Beča... A malog Domića Jadranka Kosor grli na svim slikama jer je čitao molitvu na misi. Ako sve te slike objave, opet će svi biti ljuti na nas. K'o pred dvije godine kad još ni nismo bili u SIH-u, pa su nas slikali i objavili našu sliku u novinama. Pored mora SIH-ovaca oko nas. I još napisali ime našeg odreda (bar mislim) i naša imena (iako s dosta grešaka). Zamislite smijalicu. Vukoja daj se sjeti na sljedeći sastanak donijeti taj članak da ga skeniramo i bacimo tu gore.

Što se Mise tiče, bila je malo preduga. Tako duga propovijed puna nekih političkih asocijacija nije imala mjesta na Misi na kojoj su većinu činila djeca. Kad je počeo recitirati stihove poznatih nam pjesnika, pobojah se da će od svakog uzeti po jedan stih. E to bi potrajalo. No, Bogu hvala, stao je nakon Raosa (naravno da se nije zapitao znaju li uopće klinci tko je to). Većina klinaca, a i nekih malo starijih "klinaca" to nije mogla izdržati, pa su bili nemirni i brbljali, zbog čega ih je svećenik došao upozoriti da se smire. Ali hello... Pa što su očekivali. I odraslima je bilo previše. Ja sam izgubila nit propovijedi nakon Ujevića, a to je bilo skoro na početku...

Bilo je svejedno lijepo vidjeti tolika poznata lica, a posebice neke drage nam prijatelje poput Đure, Bugija i Taše koje ne vidjesmo sto godina i više :-) Pozvali smo ih da nam se pridruže na tradicionalnoj klopi u McDurli nakon preuzimanja svjetla, no odbiše nas. Šmrc...

Tako smo Vukoja i ja sami otišli obnoviti sjećanja na dobra stara vremena kad smo prvi put išli po svjetlo i u McDurlu nakon toga. Kad su oni još bili mali kikači, a ja mlada, nadobudna studentica... Ah, bila su to vremena :-) Imate u slikama još par fotkica koje smo danas okinuli.